Ova se serija sastoji od iskustava u kojima prepričavam intimne doživljaje imigrantice. Tražim kako spojiti unutarnji svijet sa svijetom koji nas okružuje, dozivam iskustva koja počivaju na koračanju putevima u posuđenim zemljama, susret i odvajanje, pripadnost te istodobno kako ne biti dijelom ovog novog mjesta gdje si odlučila živjeti i koje te primilo. Neokovane emocije između ulica i uglova, doživljaji koji usmjeravaju našu povijest. Elementi prikupljeni s ovih mjesta postaju simboli ovog razdoblja moga života stvarajući dijalog koji nastaje povezivanjem tih mjesta s mojim osobnim svijetom i dijeljenjem kroz moj rad.
Svojim skulpturama dozivam Apachetas, oltare posvećene Majci Zemlji, Pachamami. Inke, u svojim dugim putovanjima kroz visoravan, daleko od svog doma, kamenjem s puta gradili su oltare kako bi se molili Pachamami, u svojim su molitvama tražili zaštitu na putu, putem tih nakupina kamenja željeli su ostvariti kontakt s višim bićem. Korištenjem keramike kao sredstvom, stvaram vlastite skulpture s namjerom da budu moje Apachetas, simbol zaštite. Upravo stoga što živim kao stranac u zemlji daleko od one u kojoj sam se rodila, iako sam se uvijek osjećala dobrodošlom i zaštićenom, moje su skulpture kamenje i Apachetas stvorene kao suputnice, kao simboli zaštite onih čiju zaštitu traže.
Stvoreno u traženju mirnoće. Kamenje, u svojim različitim oblicima je nastalo zbog potrebe za elementom koji označava unutarnji mir, duhovnost i smirenost. Inspirirano je na kamenu kao prirodan predmet koji ima vlastitu i jedinstvenu energiju, život bez kretanja koji izražava zadovoljstvo, spokoj i koji širi mir.
Uvijek ima djela koja nastaju iz spontanosti doživljaja, koja prepričavaju povijest emocija ili trenutaka. Ovo je ishod uranjanja u slobodu i njezino materijaliziranje bez plana. Govor je duše, intuicije i iskustava.
